07092020čet
Last updatečet, 09 jul 2020 1pm

Kada bi se opet proizvodio, borbeni avion F-22 Raptor koštao bi 216 miliona dolara

U studiji koju je zatražio američki Kongres, a koja je do sada je bila skrivena od očiju javnosti, detaljno su navedeni procijenjeni troškovi i pretpostavke potrebne da se projekt F-22 ponovo pokrene. Prema pisanju The Drivea, ukupni troškovi nabavke tih aviona iznosili bi preko 50 milijardi dolara, a samo troškovi ponovnog pokretanja programa, koji bi uključivali obnovu proizvodnih alata, sirove materijale, redizajniranje i neke dodatne troškove, bili bi deset milijardi dolara. Taj iznos, zapravo utrošen na pripremne radnje, polovina je ukupnog troška za razvoj aviona poput B-21 Raider Stealth bombera kompanije Northrop Grumman

Foto: Wikipedia

Gotovo sedam godina je prošlo od zadnjeg proizvedenog F-22 Raptora, višenamjenskog borbenog aviona kompanije Lockheed Martin koji i danas slovi kao najbolji borbeni avion na svijetu.

Kako su se u međuvremenu promijenile geopolitičke okolnosti (čitaj: jačanje Rusije i Kine), prije dvije godine pojavile su se glasine o ponovnom pokretanju proizvodnje tog aviona. U to vrijeme Rand korporacija sastavila je za Pentagon povjerljivu studiju koja je pokazala da bi u projekat nove proizvodnje ovog višenamjenskog borbenog aviona pete generacije trebalo uložiti oko 50 milijardi dolara, piše The Drive, prenosi Jutarnji.hr.

U studiji koju je zatražio američki Kongres, a koja je do sada je bila skrivena od očiju javnosti, detaljno su navedeni procijenjeni troškovi i pretpostavke potrebne da se projekt F-22 ponovo pokrene. Prema pisanju The Drivea, ukupni troškovi nabavke tih aviona iznosili bi preko 50 milijardi dolara, a samo troškovi ponovnog pokretanja programa, koji bi uključivali obnovu proizvodnih alata, sirove materijale, redizajniranje i neke dodatne troškove, bili bi deset milijardi dolara. Taj iznos, zapravo utrošen na pripremne radnje, polovina je ukupnog troška za razvoj aviona poput B-21 Raider Stealth bombera kompanije Northrop Grumman.

Kao što je Jutarnji već pisao, proizvodnju ovih letilica su od samog početka, davne 1997. godine, kada je F-22 prvi puta poletio, pratile kontroverze i žestoke rasprave o opravdanosti utrošenih 67 milijardi dolara u program koji je proizveo razmjerno malu flotu od 187 operativnih aviona. Dodatno, zbog očuvanja tajnovitosti tehnologije korištene u Raptoru, američki Kongres je sredinom 2000-ih zabranio njegov izvoz.

Ipak, iz izvještaja je vidljivo da se promišljala i mogućnost da se proizvede „izvozna” verzija F-22, sa ciljem da se podijeli breme ogromnih troškova proizvodnje. Ako bi do proizvodnje ponovo došlo, prvi novi "Raptori" koštali bi u startu 216 miliona dolara po komadu, uz pretpostavku da ih se proizvede 194. S vremenom bi taj trošak nešto pao, na "samo" 206 miliona dolara, pišu Tyler Rogoway i Joseph Trevithick za Drive Warzone.

U slučaju da se proizvodnja pokrene i da se odobri izvoz Raptora, države zainteresovane za kupovinu bile bi, prema mišljenju The Drivea, Japan, Izrael i Australija. No, s obzirom na tajnost tehnologije i veliki trošak, teško da će do takve odluke doći u dogledno vrijeme.

Ovaj avion mnogi smatraju trenutno najboljim borbenim avionom na svijetu, koji se može uspješno nositi s naprednim ruskim sistemom protivvazdušne odbrane, poput S-300V4 i S-400, ili borbenim avionom 4++ generacije Su-35S Flanker-E, pisao je svojevremeno američki portal National Interest (iako proruski mediji sigurno imaju nešto za reći na tu temu). Kako je za National Interest rekao pukovnik Pete Fesler, zapovjednik 1st Fighter WIng eskadrile, u simulaciji borbi protiv ranih prijetnji "F-22 je vrlo rijetko pogođen".

F-22 je dug 19 metara, ima raspon krila od 13,5 metara i prazan teži 19,7 tona, dok mu je maksimalna uzletna težina 38 tona. Može letjeti brzinom većom od 2 Macha, a ima i mogućnost superkrstarenja (bez korišćenja naknadnog dogorijevanja goriva) pri brzini znatno većoj od jedan Mach. Maksimalni dolet mu je malo iznad 3.000 kilometara, borbeni dolet je 860 kilometra, a za pogon su zadužena dva Pratt & Whitney F119-PW-100 turbo-mlazna vektorska motora.

Ključne karakteristike zbog kojih ga mnogi smatraju najboljim su "stealth" tehnologija koja mu omogućuje znatno smanjeni radarski odraz, već pomenuta mogućnost superkrstarenja, velika agilnost i impresivno naoružanje u kojem se ističe šest projektila AIM-120 AMRAAM, dva AIM-9 Sidewinder projektila i rotirajući top M61A2 Vulcan kalibra 20 mm. Uz projektile, F-22 može nositi i precizne bombe za gađanje ciljeva na zemlji. Uz sve to, nedavno je započeta i nadogradnja F-22 novim Block 3.2A softverom koji bi trebao znatno da poveća učinkovitost aviona u borbenim operacijama, trenutno uglavnom iznad neba Sirije.

U studiji koju je zatražio američki Kongres, a koja je do sada je bila skrivena od očiju javnosti, detaljno su navedeni procijenjeni troškovi i pretpostavke potrebne da se projekt F-22 ponovo pokrene. Prema pisanju The Drivea, ukupni troškovi nabavke tih aviona iznosili bi preko 50 milijardi dolara, a samo troškovi ponovnog pokretanja programa, koji bi uključivali obnovu proizvodnih alata, sirove materijale, redizajniranje i neke dodatne troškove, bili bi deset milijardi dolara. Taj iznos, zapravo utrošen na pripremne radnje, polovina je ukupnog troška za razvoj aviona poput B-21 Raider Stealth bombera kompanije Northrop Grumman

Gotovo sedam godina je prošlo od zadnjeg proizvedenog F-22 Raptora, višenamjenskog borbenog aviona kompanije Lockheed Martin koji i danas slovi kao najbolji borbeni avion na svijetu.

Kako su se u međuvremenu promijenile geopolitičke okolnosti (čitaj: jačanje Rusije i Kine), prije dvije godine pojavile su se glasine o ponovnom pokretanju proizvodnje tog aviona. U to vrijeme Rand korporacija sastavila je za Pentagon povjerljivu studiju koja je pokazala da bi u projekat nove proizvodnje ovog višenamjenskog borbenog aviona pete generacije trebalo uložiti oko 50 milijardi dolara, piše The Drive, prenosi Jutarnji.hr.

U studiji koju je zatražio američki Kongres, a koja je do sada je bila skrivena od očiju javnosti, detaljno su navedeni procijenjeni troškovi i pretpostavke potrebne da se projekt F-22 ponovo pokrene. Prema pisanju The Drivea, ukupni troškovi nabavke tih aviona iznosili bi preko 50 milijardi dolara, a samo troškovi ponovnog pokretanja programa, koji bi uključivali obnovu proizvodnih alata, sirove materijale, redizajniranje i neke dodatne troškove, bili bi deset milijardi dolara. Taj iznos, zapravo utrošen na pripremne radnje, polovina je ukupnog troška za razvoj aviona poput B-21 Raider Stealth bombera kompanije Northrop Grumman.

Kao što je Jutarnji već pisao, proizvodnju ovih letilica su od samog početka, davne 1997. godine, kada je F-22 prvi puta poletio, pratile kontroverze i žestoke rasprave o opravdanosti utrošenih 67 milijardi dolara u program koji je proizveo razmjerno malu flotu od 187 operativnih aviona. Dodatno, zbog očuvanja tajnovitosti tehnologije korištene u Raptoru, američki Kongres je sredinom 2000-ih zabranio njegov izvoz.

Ipak, iz izvještaja je vidljivo da se promišljala i mogućnost da se proizvede „izvozna” verzija F-22, sa ciljem da se podijeli breme ogromnih troškova proizvodnje. Ako bi do proizvodnje ponovo došlo, prvi novi "Raptori" koštali bi u startu 216 miliona dolara po komadu, uz pretpostavku da ih se proizvede 194. S vremenom bi taj trošak nešto pao, na "samo" 206 miliona dolara, pišu Tyler Rogoway i Joseph Trevithick za Drive Warzone.

U slučaju da se proizvodnja pokrene i da se odobri izvoz Raptora, države zainteresovane za kupovinu bile bi, prema mišljenju The Drivea, Japan, Izrael i Australija. No, s obzirom na tajnost tehnologije i veliki trošak, teško da će do takve odluke doći u dogledno vrijeme.

Ovaj avion mnogi smatraju trenutno najboljim borbenim avionom na svijetu, koji se može uspješno nositi s naprednim ruskim sistemom protivvazdušne odbrane, poput S-300V4 i S-400, ili borbenim avionom 4++ generacije Su-35S Flanker-E, pisao je svojevremeno američki portal National Interest (iako proruski mediji sigurno imaju nešto za reći na tu temu). Kako je za National Interest rekao pukovnik Pete Fesler, zapovjednik 1st Fighter WIng eskadrile, u simulaciji borbi protiv ranih prijetnji "F-22 je vrlo rijetko pogođen".

F-22 je dug 19 metara, ima raspon krila od 13,5 metara i prazan teži 19,7 tona, dok mu je maksimalna uzletna težina 38 tona. Može letjeti brzinom većom od 2 Macha, a ima i mogućnost superkrstarenja (bez korišćenja naknadnog dogorijevanja goriva) pri brzini znatno većoj od jedan Mach. Maksimalni dolet mu je malo iznad 3.000 kilometara, borbeni dolet je 860 kilometra, a za pogon su zadužena dva Pratt & Whitney F119-PW-100 turbo-mlazna vektorska motora.

Ključne karakteristike zbog kojih ga mnogi smatraju najboljim su "stealth" tehnologija koja mu omogućuje znatno smanjeni radarski odraz, već pomenuta mogućnost superkrstarenja, velika agilnost i impresivno naoružanje u kojem se ističe šest projektila AIM-120 AMRAAM, dva AIM-9 Sidewinder projektila i rotirajući top M61A2 Vulcan kalibra 20 mm. Uz projektile, F-22 može nositi i precizne bombe za gađanje ciljeva na zemlji. Uz sve to, nedavno je započeta i nadogradnja F-22 novim Block 3.2A softverom koji bi trebao znatno da poveća učinkovitost aviona u borbenim operacijama, trenutno uglavnom iznad neba Sirije.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE