07052020ned
Last updatesub, 04 jul 2020 9pm

Uniforma

Autor: Balša Brković

Izgleda da je ministar Vulin obznanio aktuelni srpski san: doći u Crnu Goru u uniformi.
Koliko god su svi oni htjeli da ostave neke drugačije utiske, ispala je, zapravo komedija. Dolazak delegacije ministarstva odbrane iz Srbije u Crnu Goru. Presvlačenje na granici. “Ministar u Rovcima”. Materijal za urnebesnu humoresku.

Tek ako ste u stanju da zamislite vladu u kojoj ministar turizma svuda ide sa suncobranom, ministar prosvjete gdje god dođe nosi školsku tablu, a ministar zdravstva gdje god kroči ne skida hiruršku masku, kao što se ni ministar policije ne odvaja od pendreka i šapke; ministar ekonomije nosi sako sašiven od najkrupnijih banknota... Samo u takvoj vladi, još pod uslovom da njen grupni portret nacrta Magnus, tvorac Alana Forda, Vulin u uniformi djeluje normalno.

Vulin i Bošković, njegov crnogorski kolega koji takođe voli da se tu i tamo pojavi uniformisan, na liče baš na Koču i Peka, ali vole da se slikaju u uniformama kao da su Patonovi potomci, a ne nekadašnji Titovi pioniri. Ili je baš tu ključ? O Brozovoj maršalskoj uniformi pisani su đački sastavi…

Diktatori su posebno poglavlje u istorijatu uniformi. Taj u biti feudalni manir kinđurenja dosegao je vrhunac baš sa tom felom. Staljinova uniforma generalisimusa je pripremana kao najveća državna tajna, a Džugašvilijev gest kada je 1942. vratio epolete na sovjetske uniforme, što se do tada držalo carskim običajem, pokazao je novi nivo imperijalnih ambicija (ali i ideološke relativizacije) sovjetskog lidera.

Moram priznati da, kada danas vidite ove likove koji su vojni ministri i u Srbiji i u Crnoj Gori, možda ponajbolje shvatate što je postala politika ovdje. I koliko su neposredni izvođači radova zapravo nebitni. Zato vam ministri mogu biti razli Lončari i Vulini, o Migu i našima da i ne govorimo.

Možda je i bolje tako. Nekada je ministar vojni bio persona pred kojom se drhti. Oni to vole - drhtanje, mislim. U komunističko doba ministri vojni su bili isključivo namrgođeni generali.

Pričao mi je jedan od najboljih crnogorskih novinara detalj iz dopisničke mladosti. Savezna skupština, inauguralni govor premijera Markovića (onaj stari, ne ovaj), a među ministrima, sve u paradnoj uniformi, sjedi namršteni general Kadijević, savezni ministar odbrane. Predstavljajući svoje ministre, šarmantni Ante Marković je kod Kadijevića kazao - Možda ga ponekad budemo vidjeli i u civilu… Ta uzgredna polurečenica bila je prvi nagovještaj drugačijeg vremena za jednu vojnu elitu. Koja se tragično nije snašla: ustvari je prešla na pozicije dojučerašnjeg klasnog neprijatelja. Time su otvorena vrata pakla.
Današnji jebivjetri u odnosu na nekadašnje ministre djeluju krajnje zabavno, medijski atraktivno (što će reći glupavo), i bezopasno, zapravo - beznačajno. Biće da je to prava riječ.

To je suština. Mi smo danas svi zajedno sasvim beznačajni. Zato su nam i ministri vojni (a i druge adrese) ovakvi kakvi su.

No, bez obzira na kontekst, naprosto nikada nisam razumio ljude koje fascinira uniforma.
Moj otpor prema uniformama pretpostavljam da je dug odrastanju sedamdesetih godina, kada je radikalni pacifizam bio normalna stvar, u ozračju antiratnog i antikolonijalnog duha toga vremena. Mogu se pohvaliti da u životu nisam odjenuo nijednu uniformu, čak ni onu mladog saobraćajca u školi. I intimno se gordim time.

Ali se dobro sjećam jednog poštovanja, najblaže rečeno, koje je uniforma izazivala kod većine ljudi. Valja biti jasan: kult uniforme ide samo uz militarizovana i/ili primitivna društva

Vulinov gest je u suštini dripački. Nije on De Gol ili kakva vojnička veličina, pa da se u uniformi najbolje osjeća. On je samo odigrao na palanački zicer - dodirnuo je strunu koja kod mnogih žestoko titra svih ovih nedjelja. “Samo nam dajte uniforme…”

Izvor: Vijesti

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE