06052020pet
Last updatepet, 05 jun 2020 2pm

Fajront

Autor: Aleksandar Hemon

Sinoć u ponoć uključim kompjuter da vidim šta ima novo na internetu kad ono katastrofa — izglasala Velika Britanija da bude jadna i Mala.

Ova je katastrofa bila malo drugačija i obimnija nego obično. Niko još nije poginuo, iako buduće bitke nisu isključene, ali dobra se katastrofa može lako prepoznati po tome što niko ne zna šta će i kako biti — sve postaje moguće, a najizglednije je ono najgore.

Ovakvima kao što sam ja odmah je bilo jasno da je pobjeda onih koji su bili za to da Ujedinjeno Kraljevstvo napusti evropsku zajednicu prvi i odlučni korak prema raspadu. Škotska će uskoro biti nezavisna, a Sjeverna Irska niti može ostati u Velikoj Britaniji, niti je napustiti, što će sigurno dovesti do oružanog nasilja — već je Sinn Fein počeo pričati o referendumu za ujedinjenu Irsku. Istina je da Evropa takva kakva je nikome ne ulijeva povjerenje, ali najgore u svemu je pobjeda malograđanskog, provincijalnog, rasističkog umakojemu je uvijek udobnije u vlastitom tamnom vilajetu nego u svijetu. Drugim riječima, (još nekoliko mjeseci) Velika Britanija je glasala da se pridruži toj uglednoj porodici nacija kojoj je (oduvijek) mala Bosna i otac i majka.

Meni katastrofe aktiviraju jasna sjećanja, kao što je Proustu činila ona madlena. Pa sam se sjetio kako je dio mog zanimanja za punk i novi talas bio uslovljen grupamaThe Jam i The Clash, čiji su antirasističke, antifašističke, antitačerovske pjesme slikale Englesku i London koji su meni bili privlačni i s kojima sam se lijepo identifikovao. I sjetio sam kako sam nekako iz Londona dobivao kataloge ploča, i čitao duge liste naslova maštajući o narudžbi, svjestan da se to u socijalističku Jugoslaviju nije mogle isporučiti, čak i da sam išta od toga mogao priuštiti. Ali uz pomoć tih kataloga sam dobivao signale o mogućnostima koje u sebi nosi mladost, o vjeri u bolji svijet čije građenje počinje izražavanjem nezadovoljstva ovim.

A onda sam se sjetio i kako sam onomad poslije rata bio u Londonu, i odsjedao kod Guše u kraja grada gdje su nekad The Clash i njima slični gluvarili i tukli se saskinhedsima. Jednog sam se dana motao po pijaci na Portobellu, slušao s uživanjem kako prodavci iza tezgi pričaju sa tim posebnim West End akcentom ("Ere ye go, luv!"), a onda sam vidio kako su se dvije žene srele i jedna drugoj obradovale, da bi nasred ulice spustile cekere kao propisne komšinice i počele da tračaju na divnom, proustovskom francuskom, kao što bi to neke kone činile i na pijaci u Parizu, ili u Sarajevu.

U ovom trenutku, mnogi su u Britaniji a i diljem umanjenog svijeta paralizovani nemogućnošću da zamisle šta će se sve i kako dešavati, mada je već jasno da dobro biti neće. Za početak, funta se strovaljuje brzinom koja će preko noći osiromašiti značajan dio britanskog (a i šire) stanovništva, uključujući i mnoge koji su glasali za ispis. Referendum je značajno ojačao rasiste i ultradesničare kako u Maloj Britaniji (UKIP i uhljupa Faragea), tako i diljem slobodarske Evrope (Marie Le Pen u Francuskoj, Geert Wilders u Holandiji). Vrijednost ideje se može odrediti kvalitetom onih koji je zastupaju: Trump je sletio u Škotsku da se bavi svojim golf terenom i odmah je podržao ishod referenduma riječima "narod je povratio svoju zemlju" tipično nesvjestan činjenice da je Škotska glasala za ostanak u Evropi.

Teško je ne spaziti kako se u ovom trenutku uspostavlja zastrašujuća globalna logika. Političari koji nezadovoljstvo masa formulišu kao parohijalni fašizam, čija je popularnost zasnovana na negativnim fantazijama u potpunoj suprotnosti sa činjenicama i razumom, mogu se spaziti diljem Evrope i svijeta. Iako se Zapad već odavno pomjera u desno na svakom frontu, referendum u Jadnoj Britaniji, prva je neupitna pobjeda tog duha među zapadnim demokratijama. Ono što je do sinoć izgledalo nezamislivo: Trump na vlasti u Americi, UKIP uRazjedinjenom Kraljevstvu, raznovrsni fašisti po Evropi, a Putin u Moskvi, sada izgleda ne samo zamislivo nego i moguće. Konflikt, mržnja i nasilje su jezik kojim takvi govore, jezik koji je nama iz BeHa manje-više maternji.
Za dijasporu je ova situacija komplikovana. Ko što kaže ovaj jedan naš na gorespomenutom internetu: "Taman mi stigli, kad ono fajront" Mogu da zamislim kako se naša raja osjeća u Osrednjem (u najboljem slučaju) Kraljevstvu, zato što se ja slično osjećam u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se svjetla već uveliko pale i gase da najave skori fajront. Volio bih da je ovo moja zemlja i uložio sam mnoge napore, ali ne ide da jebe Ustav, pošto će Trump i trumpisti uvijek biti veći Amerikanci nego ja. Neporeciva je svijest da bi mi uskoro mogli zalupati na vrata, i da preko noći može doći do toga da se nema gdje. Meni je zbog toga neudobno — u svom vlastitom stanu, u svom životu, a kamoli u Americi — što dovodi do toga (a ni godine ne odmažu) da me stalno nešto boli. Od Trumpa mi otiču noge, od Brexita me žiga u leđima. Odustao sam od mogućnosti da će ikad biti mirno i udobno, pristao bih sad na podnošljivo, a dobro je i ako se preživi.
Ali, da se ne lažemo, već se nema gdje i valja nam prerađivati stvarnost na osnovu spoznaje da se obruč svakodnevno steže. Jedini izbor je ne predati se, sve dok se čuje puška s Ljubinog groba, nastaviti s borbom.

Izvor: Radio Sarajevo

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE