06042020čet
Last updatečet, 04 jun 2020 4pm

U fokusu

Stjepan Mesić za DW: Ujedinjene nacije su mogle da spriječe ratove u Jugoslaviji

Prije svega Ujedinjene nacije moraju da dožive određenu reformu. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, otišao sam u UN i tražio da međunarodne snage – samo simbolično – stanu na granicu između Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine i Srbije. Generalni sekretar UN je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno da djelujemo. Mi možemo samo, kad dođe do rata, da djelujemo da rat prestane, rekao je Mesić

Foto: Printscreen

Da su trupe Ujedinjenih nacija stale na granice između Srbije i Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine, ne bi bilo rata, smatra bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić u intervjuu za redakciju Dojče vele na poljskom.

DW: Gospodine predsjedniče, prošlo je više od četvrt vijeka od ratova na području bivše Jugoslavije. Hrvatska i Slovenija danas su članice Evropske unije, a druge zemlje žele da se učlane u EU. Možemo li da kažemo da se Balkan stabilizovao i da nema prijetnje od neke ponovne eksplozije?

Stjepan Mesić: Smatram da nije u takvoj fazi da se može očekivati nekakva eksplozija, jer je to iskustvo rata koje smo mi imali svima pouka da se rat ne isplati. Međutim, ima nekih neriješenih pitanja koja moraju politički da se rješavaju. Recimo, imamo u Republici Srpskoj Milorada Dodika koji ne priznaje Bosnu i Hercegovinu. Dakle, on je jedno vrijeme bio na čelu Predsjedništva BiH, a ne priznaje BiH.

Međutim, taj problem se ne može riješiti u Sarajevu. Taj problem se može riješiti u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska je rekla Hrvatima iz BiH u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno s druga dva naroda. Iz Beograda dobijamo poruku koja kaže da oni poštuju i prihvataju BiH. Zvanični Beograd kaže oni poštuju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH i koji u stvari personifikuje Republiku Srpsku u BiH.

Ako sam Vas dobro razumjela, BiH je najvažniji problem na Zapadnom Balkanu?

Pa nije najvažniji, ali je jedan od problema koji se mora riješiti. Moramo poći od toga da je arhitektura evropskih granica završena.

Znači li to da su granice na Balkanu neprikosnovene?

Tačno. Jedini izlaz je ulazak u Evropsku uniju i da svi otvorimo svoje granice.

Da li to važi i za granicu između Srbije i Kosova?

Apsolutno. Svi ratovi u Evropi su počeli zbog granica. A svi agresori su varali i govorili da oni u stvari brane svoju nacionalnu manjinu u drugoj zemlji. Međutim, oni su osvajali tuđe teritorije. Oni su jednostavno varali. I sada se pojavljuje Evropska unija sa svojim milenijumskim poduhvatom koji glasi: otvorićemo svoje granice. Granice su smetale da narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, jer su nacionalne manjine s druge strane granice. A u EU će narod živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. Dakle, granica neće biti smetnja. To znači da takva Evropa isključuje rat kao političko sredstvo.

Zar nisu takve granice, kao u današnjoj Evropskoj uniji, bile granice između republika bivše Jugoslavije?

Da. Mi smo imali granice kao što sam rekao, kad Jugoslavija nije više imala glavne integrativne faktore. Ja sam bio zadnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Moj je predlog bio: ako niko nije zadovoljan federacijom, da idemo u novi dogovor. To znači da najprije republike proglase svoju samostalnost i da onda potpišemo konfederalni sporazum na tri do pet godina. Ako stvari idu, produžavamo konfederalni sporazum. A kao samostalne države nastavljamo svaka za sebe put u Evropu – znači bez rata, bez razaranja, bez mrtvih.

Međutim, glavni krivac je Slobodan Milošević, koji se nalazio na čelu Srbije i koji je inače Crnogorac. On je jednostavno htio etnički čistu „Veliku Srbiju“. I zato počinje čišćenje nesrpskog stanovništva. Ali granice između republika i pokrajina nisu nijedan milimetar promijenjene. Dakle, kad Milošević sa svojom moćnom armijom nije mogao da promijeni granice, njih niko ne može da promijeni ni sada.

Koji su bili drugi integrativni faktori u bivšoj Jugoslaviji, osim ličnosti maršala Josipa Broza Tita?

Drugi faktori su bili Savez komunista ili KP Jugoslavije i Jugoslovenska armija, koja je bila višenacionalna. Kada je Milošević počeo agresiju na Hrvatsku i Bosnu, JNA su napustili i Hrvati i Slovenci i Albanci i Bošnjaci. Ona se pretvorila u srpsku armiju koja je protiv sebe imala sve ostale.

Da li je Milošević najavio šta će se sve dogoditi na Kosovo polju 1989. godine?

On je na Kosovu polju rekao: „Čekaju nas i oružane bitke!“

Kako vidite budućnost tih zemalja? Da li će postati članice Evropske unije? Da li će biti mira, da li će biti saradnje?

Problem je širi. Prije svega Ujedinjene nacije moraju da dožive određenu reformu. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, otišao sam u UN i tražio da međunarodne snage – samo simbolično – stanu na granicu između Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine i Srbije. Generalni sekretar UN je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno da djelujemo. Mi možemo samo, kad dođe do rata, da djelujemo da rat prestane.

Koja se pouka može izvući?

Mislim da će svjetski lideri izvući pouke iz ovoga što se sada događa. Sada se uvode sankcije pojedinim državama, ali bez UN. Vode se ratovi bez UN.

Kako je uopšte došlo do intervencije NATO protiv ostatka Jugoslavije 1999. godine?

Oni su djelovali na zaustavljanju rata mimo Ujedinjenih nacija. Tada su bili u pravu. Ali to ne znači da UN ne bi trebalo reformisati, jer kada se to uradi, onda takve intervencije neće biti potrebne. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji, UN su mogle da pošalju simbolične snage na granicu između Hrvatske i Srbije, i između Srbije i BiH. I da se to dogodilo, ne bi bilo rata, ne bi bila potrebna intervencija. Zato sam ja, i dok sam bio predsjednik Hrvatske, apelovao gdje god sam bio na svjetskim forumima, da se Ujedinjene nacije reformišu i da se uvede upravo to, da one mogu preventivno da djeluju.

To je jedno, ali morate znati i kako su stvorene Ujedinjene nacije. Njih su stvorile sile pobjednice. A nakon toga su se stotine zemalja oslobodile kolonijalnih gospodara. Svijet se sasvim izmijenio. Njemačka je do priznavanja Hrvatske i Slovenije bila ekonomski gigant, a politički patuljak. Priznanjem Hrvatske i Slovenije, Njemci su ušli u političku igru, postali su igrač. A vidite, u UN ne igraju pravu ulogu.

Gospodine predsjedniče, da li će ulazak svih zemalja bivše Jugoslavije u NATO i Evropsku uniju osigurati mir?

Da, to će biti uvod u mir, na našem prostoru sigurno.

Da li će se to stvarno dogoditi?

Ja sam u to siguran.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE