Za kamion se zainteresovala još u djetinjstvu, gledajući svog oca kako vozi. Ističe da se nije dvoumila za koju će kategoriju polagati i da je dobila sve pohvale ispitivača za sposobnosti koje je pokazala na ispitu
Za kamion se zainteresovala još u djetinjstvu, gledajući svog oca kako vozi. Ističe da se nije dvoumila za koju će kategoriju polagati i da je dobila sve pohvale ispitivača za sposobnosti koje je pokazala na ispitu
Godinu dana kasnije Gamze je upisala osnovnu školu, a kada je otac Ramazan vidio da će nepostojanje puta uticati na obrazovanje njegove ćerke, traktorom je počeo da je vozi do najbližeg glavnog puta kuda je prolazio autobus. Pet dana nedjeljno truckali su se neravnim putem na traktoru, što je zahtijevalo dosta vremena i bilo je veoma naporno. Tada je Ramazan odlučio da uzme stvar u svoje ruke. Sam je očistio, iskopao i poravnao put. Sve svojim rukama
Dvorište stare kuće Janinovića graničilo se tada sa džamijskom imovinom, u čijem središtu je bila stara maslina. To je bilo mjesto gdje su se mještani sastajali, dogovarali i donosili odluke. Selom se brzo pronio glas da su fašisti kod Janinovića. Počelo je spontano okupljanje kod stare masline, za spas komšijske porodice. Bili su tu Suljovići, Metovići, Barlovići, Dedići, Lukovići, Vukovići, Vučetići, Marvučići, Dragovoje, Mile, Marovići, Vukmarkovići, Nilovići...
Brzać je u Londonu, kod najpoznatijeg frizera, Tima Hartlija, završio akademiju. Takođe, u Italiji je uspješno okončao Lisap akademiju. Sa napredovanjem u poslu stigli su i prvi pozivi za takmičenja, pa je Brzać svoja umjeća demonstrirao u Italiji, Njemačkoj, Južnoj Koreji, Austriji, Srbiji...
Njegova uplata za jednogodišnji zakup prostora za Narodnu kuhinju za nas je ogromna olakšavajuća okolnost, jer svakog mjeseca smo razmišljale kako ćemo od naših članarina sakupiti dovoljno novca za ovu svrhu. Sada možemo biti mirne, a novac od članarine usmjerićemo za nabavku namirnica”, ističe Vujović, koja navodi da u ovom trenutku svakodnevno kuvaju hranu za 153 korisnika, a počeli su u novembru prošle godine sa manje od 100 obroka dnevno
Sedamnaestogodišnji Podgoričanin Danilo Đurić treći razred gimnazije pohađa u Fort Vejnu (SAD), kao jedan od stipendista FLEX programa. On je za “Vijesti” pokušao da dočara kako je otići od kuće u tom uzrastu, u čemu su razlike između života u Americi i Crnoj Gori, te o svojoj godini “američkog života”
Mon Đonbaljaj je jedan od 2.595 poginulih ljudi koji su radili u STC-u, a pored njega poginula su još dva iseljenika iz Crne Gore - Simon Dedvukaj (26 godina) i Rok Camaj (60 godina)
Došao na Univerzitetu Mercyhurst misleći da će to biti samo privremeni posao, a umjesto toga pronašao je poziv života. On uživa u praktičnom radu u bašti, a istovremeno čita i usvaja znanja iz oblasti botanike i uređenja zelenih površina
Za nesreću sam saznala nakon dva dana. Odmah sam pozvala prijateljicu da mi potvrdi da li je to tačno. Nijesam mogla da vjerujem. Pitala sam kako da pomognem i ona mi je rekla da su potrebni krv i koža. Bez razmišljanja sam pristala”, kaže Anđela