12112019sri
Last updateuto, 10 dec 2019 10pm

Top Story

Alen se vratio u rodno Gusinje bez znanja maternjeg jezika, a danas je uspješan košarkaški menadžer: "Amerikanac" pomjera granice

Alen je s ocem, majkom, bratom i sestrom 1993, u jeku rata, kao šestogodišnjak otišao prvo u Brazil, gdje su živjeli godinu dana, a potom u Džonson Siti, gdje su roditelji otvorili restoran, a oni se školovali. Živjeli su tipičan život jedne američke porodice. Međutim, pošto nisu imali odgovarajuća dokumenta da ostanu u Americi, morali su da se vrate u rodnu grudu. Rugovac je tada imao 20 godina i započinjao novi život

Foto: Privatna arhiva

Kada se Alen Rugovac 2009. godine, nakon 11 godina života u Americi, sa porodicom vratio u rodno Gusinje, nije znao nijednu riječ maternjeg jezika.

Alen Rugovac (lijevo) u jednom od brojnih mečeva (Foto: Privatna arhiva)

Alen je s ocem, majkom, bratom i sestrom 1993, u jeku rata, kao šestogodišnjak otišao prvo u Brazil, gdje su živjeli godinu dana, a potom u Džonson Siti, gdje su roditelji otvorili restoran, a oni se školovali.

Foto: Privatna arhiva

Živjeli su tipičan život jedne američke porodice.

Foto: Privatna arhiva

Međutim, pošto nisu imali odgovarajuća dokumenta da ostanu u Americi, morali su da se vrate u rodnu grudu.

Fotografija iz perioda kada su Rugovci živjeli u Americi (Privatna arhiva)

Rugovac je tada imao 20 godina.

 

Foto: Privatna arhiva

„Sjećam se, bila je jesen, padale su kiše, depresivno vrijeme, ne znam riječ našeg jezika, ne mogu nigdje da se zaposlim... Izuzetno težak period kada smo prodali sve vrijedno što smo imali da bi mogli da kako – tako živimo. Počinjali smo opet od nule“, priča Alen Rugovac za Portal Revije Fokus.

Foto: Privatna arhiva

Kao srednjoškolac, Rugovac je u Džonson Sitiju igrao u košarku. I to mu je, u starom – novom domu, u Gusinju, bio jedini izlaz – da pronađe klub za koji bi igrao, da zaradi bar pristojnu platu...

Foto: Privatna arhiva

I da, bar tokom treninga i utakmica, zaboravi na nevolju koja ga je snašla. Jer, kako kaže, bio je svjestan da mu očajavanje neće pomoći, da će biti samo gori za sebe, porodicu i okolinu.

Foto: Privatna arhiva

„Išao sam od grada do grada ne bih li našao klub u drugoj ligi u kojem bih igrao, ali niko nije mogao da mi plati stan. Lokalni političari, koji su znali za moje ambicije, su me pozvali i predložili da osnujemo klub. Ideja mi se dopala, pristao sam, ali nisam imao novca da platim odgovarajuće takse i ostalo, iako to ne košta mnogo. Nekako se sakupio novac i 2012. je osnovan Košaškaški klub Stršljen. Imali smo dva Afroamerikanca i dva igrača iz Podgorice, koje sam ja angažovao, a mi ostali smo bili iz Gusinja“, kaže Rugovac.

Sa suprugom i ćerkama (Foto: Privatna arhiva)

Afroamerikance je doveo zahvaljujući društvenim mrežama.

Foto: Privatna arhiva

„Košarka je u Americi izuzetno popularna i teško se probiti do neke lige gdje možete da uspijete. Uz pomoć Opštine i sponzora sam im obezbijedio stan, hranu i platu. Ovdje nema dovoljno igrača da bi se napravio dobar tim koji bi bio konkurentan, pa se moraju angažovati sportisti sa strane. Prva sezona, 2013, bila je loša po nas. Igrali smo u drugoj ligi i izubili sve utakmice. Zato sam se, osim igranja u klubu, posvetio traženju sponzora iz Amerike, doveli smo bolje igrače i 2016/17. ušli u prvu ligu. Te sezone smo startovali sa tri igrača iz Amerike, ali smo ih mijenjali, pa ih je kroz klub prošlo sedam“, prisjeća se Rugovac.

Foto: Privatna arhiva

Sve to, međutim, nije bilo dovoljno. Sreća kao da nije htjela da bude na njihovoj strani. Gubili su utakmice, sponzori su se povukli, pa nisu imali novca da završe sezonu i bankrotirali su dva kola prije kraja.

Iz Amerike su se vratili jer nijesu imali potrebna dokumenta (Foto: Privatna arhiva)

Opet su se vratili u drugu ligu.

„U međuvremenu, sve više košarkaša i trenera iz Amerike preko mene je tražilo klubove u Evropi. U ljeto 2017, kada je završena sezona, osnovao sam agenciju Strsljen Sports Managment and Consulting i počeo da nalazim igračima i trenerima iz Amerike klubove u Evropi. Pokazalo se da je to posao koji mi ide dobro, pa sam mu se posvetio ozbiljno, postao aktivniji na društvenim mrežama... Od 2017. do sada za oko 450 igrača i trenera sam našao klubove“, kaže Rugovac, kojeg na Facebooku i Instagramu prati skoro 100.000 ljudi.

Od supruge Mirele ima ogromnu podršku i razumijevanje (Foto: Privatna arhiva)

Bez obzira na sve to, klub nije zanemario. Finansira ga zahvaljujući novom poslu, platio je kazne zbog odustajanja od takmičenja, kao i brojne dugove...

 

Foto: Privatna arhiva

„Trenutno u klubu imamo dva Afromerikanca, po jednog igrača iz Berana i Podgorice, a ostali su iz Gusinja. Ja sam menadžer, predsjednik kluba i igrač. Posljednje dvije godine često idem u Španiju, jer sarađujem sa košarkaškim agencijama i kampovima, pošto sam skaut za neke klubove. Takođe, velikom broju mladih sa Balkana obezbjeđujem školovanje u srednjim školama i na fakultetima u Americi, gdje igraju košarku“, dodao je Rugovac.

Foto: Privatna arhiva

Rugovac ima 34 godine, i dalje aktivno trenira i igra, ali ne zaboravlja 2009. godinu i period kada je počinjao život ispočetka.

Foto: Privatna arhiva

„Prije deset godina nisam ni pretpostavio da ću ovako da uspijem. Kada sam ljudima u Gusinju pričao o osnivanju kluba koji će igrati u prvoj ligi smijali su mi se i pričali da sam lud. Nije bilo uslova za košarku, terena, sale... Na cijelom sjeveru samo je jedan klub, Jedinstvo iz Bijelog Polja, bio u prvoj ligi... Međutim, upravo to nepovjerenje me je motivisalo da realizujem to što sam zamislio i pokažem da je nemoguće moguće. Danas sam prezadovoljan. U međuvremenu sam se oženio, dobio dvije ćerke, a supruga Mirela mi je podrška u svakom momentu“, kaže Rugovac.

Foto: Privatna arhiva

Planira da se više posveti mlađim igračima iz naših krajeva koji nemaju uslove, trenere, da, ako je moguće, odu Ameriku.

„Nakon svega mogu samo da kažem da je moguće napredovati i ostvariti snove, samo ako hoćete. Izgovora nema“, kaže za kraj razgovora Alen Rugovac.

FOKUS SPECIJAL

SVA PRAVA ZADRŽANA

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...