06042020čet
Last updatesri, 03 jun 2020 7pm

Top Story

Vasilije, Petar, Ivana i Božidar, prve četvorke u Crnoj Gori, od ove školske godine razdvojeni

U osnovnu školu su išli zajedno i bili u istom odjeljenju. Ivana se, kaže njena majka Vesna, uvijek zaštitnički odnosila prema braći i u osnovnoj školi i u vrtiću, a ako nešto nije bilo u redu redovno ustajala i raspravljala se sa nastavnicima. Vasilije i Ivana su bili lučonoše, a Petar i Božidar odlični đaci

Prvog decembra 1999. godine, kada su se rodile prve četvorke u Crnoj Gori, sigurno nije bilo stanovnika naše države koji to nije saznao i koji se nije radovao, a Vasilije, Petar, Ivana i Božidar i danas privlače pažnju medija i javnosti. O proslavi njihovog petnaestog rođendana izvještavali su svi mediji, sa porukom da u zdravlju, veselju i slozi dočekaju još mnogo ljeta. No, njihovoj majci Vesni i ocu Srđanu Mijuškoviću, koliko god bili srećni zbog rođenja četiri bebe, trebalo je mnogo strpljenja i odricanja dok čuvene četvorke iz Kumbora nijesu porasle.

Vesna je sedam i po mjeseci provela u Kliničkom centru u Podgorici na održavanju trudnoće.

“Vasilije je na rođenju imao 1,520, Petar 2,260, Ivana 1,970 i Božidar 2,120 grama. Bili su kratko u inkubatoru na odjeljenju, sa svim ostalim bebama. Sve vrijeme trudnoće sam strahovala, jer su mi bile predočene neke stvari koje mogu da se očekuju kod prijevremeno rođenih beba. Kada sam ih prvi put vidjela bila sam u šoku, a u bolnici su bili oduševljeni i zvali dječake košarkašima.”

Osjećala se loše nakon carskog reza, ali je bila uporna da ih doji, što su neki ljekari smatrali nemogućim.

“I kada smo došli kući nastavila sam. Međutim, stalno je bila gužva, dolazili su novinari, prijatelji, rođaci, donatori, pa sam počela da ih prehranjujem iz straha da im nije dovoljno.”

Sjeća se kada je tadašnji direktor Doma zdravlja u Herceg Novom, dr Rajko Zarubica, rekao da će voditi računa o djeci.

“Stalno je zvao i u šali uvijek govorio kako nikada nijesu popili antibiotik.”

Odmah je počela da stiže pomoć sa raznih strana, od Todora, tadašnje Jugobanke, UNHCR-a i brojnih donatora i humanitarnih organizacija.

“Bebe su bile potpuno različite, u različito vrijeme se budili, grčevi su ih mučili šest mjeseci... Budili su se noću do druge godine. Bila sam hronično nenaspavana pa sam morala da pišem kome sam dala AD kapi, koliko je ko pojeo hrane i kada... Suprug je radio i kada bi došao pomagao je, a moja majka je dolazila noću da ustaje oko njih da bih ja spavala. Kad su bili manji išli su u vrtić, a kada su krenuli u školu između njih se razvio takmičarski duh – ko je bolje napisao, nacrtao... U tim godinama to im je bio veliki problem, a ja sam morala uvijek da balansiram, da se jedno ne bi osjetilo manje vrijednim od drugog, i uspjela.”

Svi su bili u jednom odjeljenju, Vasilije i Ivana su bili lučonoše, a Petar i Božidar odlični. Vasilije i Ivana su završili i nižu muzičku školu, od ove školske godine su se prvi put razdvojili.

“Vasilije i Božidar idu u Srednju pomorsku školu u Kotoru i treniraju vaterpolo, Ivana u Gimnaziju u Herceg Novom i opredijelila se za plivanje, a Petar je upisao Srednju turističku školu. Trenira vaterpolo sa prvim timom Jadrana, a od desete godine igra za reprezentaciju Crne Gore. Trenutno je u kadetskoj reprezentaciji. U Italiji i u Herceg Novom proglašavan je za najboljeg igrača.”

Ne sjeća se koliko je ljudi došlo kada su Vasilije, Petar, Ivana i Božidar proslavili prvi rođendan.

“Stigli su brojni pokloni, torte, dolazili predstavnici Opštine... Planirali smo da ih krstimo na rođendan, ali to nije bilo izvodljivo, pa smo krštenje organizovali 3. decembra, a kumovali su tadašnji predsjednik Milo Đukanović i njegova porodica.”

Vesna i Srđan nikada neće zaboraviti pomoć koju su dobijali i uvijek će biti zahvalni svima koji su ih se sjetili ovih 15 godina. Kada priča o djeci Vesna ne skida osmijeh sa lica. Nedaće sa kojima su se borili Srđan i ona ne pominje, već govori o ljepoti materinstva i lijepim momentima koji su pratili odrastanje djece.

“Žena može da se ostvari i u karijeri i kao majka. Ali nikakva karijera ne može da donese sreću i zadovoljstvo kao što to mogu djeca”, poručila je Vesna.

Svetlana Peruničić (Magazin Gracija)

www.gracija.me

Foto: Privatna arhiva I Facebook

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE