01212018ned
Last updatened, 21 jan 2018 6pm

fast2top

 

Top Story

Najmlađi sovjetski dezerter u Americi: Imao samo 12 godina kada je odbio da se vrati u SSSR, nastao hladnoratovski spor između dvije velesile

Za Vašington je bio "najmlađi sovjetski dezerter". Kremlj ga je prikazao kao "taoca" zajedno sa starijom sestrom Natalijom, koja takođe nije željela da se vrati. Polovčak je uskoro postao glavna ličnost u prepucavanju sovjetskih i zapadnih medija i slučajni pion u nadgornjavanju Vašingtona i Moskve

Vladimir Polovčak je kao 12-ogodišnjak odbio 1980. da se iz SAD vrati u Sovjetski Savez (SSSR), uprkos želji roditelja od kojih je čak i pobjegao.

Ubrzo je došlo do hladnoratovskog spora između SAD i Sovjetskog Saveza koji je tvrdio da su američke vlasti kidnapovale dječaka. On je sa sestrom na kraju ostao u SAD-u, dok su se roditelji vratili u tadašnju sovjetsku Ukrajinu. Nakon raspada SSSR-a Vladimir je posjetio svoju bivšu domovinu i sreo roditelje koji su priznali da su pogriješili što su se vratili.

Supruga, dvoje djece, kuća u predgrađu Čikaga, posao menadžera u posljednjih 20 godina. Život Vladimira, ili Valtera, Polovčaka liči na uobičajenu egzistenciju većine ljudi na američkom srednjem Zapadu.

Vladimir Polovčak (Foto: RSE)

Međutim, prije skoro 40 godina Polovčak je bio u centru hladnoratovskog spora jer je kao tada 12-ogodišnjak odbio da se vrati kući u sovjetsku Ukrajinu nakon što je uvidio vrijednosti slobode i mogućnosti koje mu se pružaju tokom puta u SAD.

Za Vašington je bio "najmlađi sovjetski dezerter". Kremlj ga je, piše Radio Slobodna Evropa, prikazao kao "taoca" zajedno sa starijom sestrom Natalijom, koja takođe nije željela da se vrati. Polovčak je uskoro postao glavna ličnost u prepucavanju sovjetskih i zapadnih medija i slučajni pion u nadgornjavanju Vašingtona i Moskve.

"Da, tada je bio Hladni rat. Međutim, ja to nisam shvatao ili me nije interesovalo. Htio sam da ostanem jer sam uvidio kakav je život ovdje i koje se mogućnosti pružaju nakon 12 godina provedenih u Sovjetskom Savezu", kazao je Polovčak za ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa (RSE).

"Ovdje sam vidio da možete da idete u crkvu i da vas niko zbog toga ne progoni, kao što je to bio slučaj u Ukrajini. Nije potrebna dozvola države ako putujete iz jednog u drugo mjesto", prisjeća se Polovčak.

Kao i drugi koji su uspjeli da uteknu ispod tadašnje Gvozdene zavjese, i on je bio fasciniran mnoštvom robe koja se mogla kupiti na Zapadu.

"Odete u prodavnicu i možete da kupite mnogo toga. Nikada nisam vidio nešto slično u mom životu. U Ukrajini su ljudi čekali po dva sata u redu da kupe hljeb! Nije bilo ničega", kaže Polovčak.

Vladimir Polovčak kao dvanaestogodišnjak (Foto: RSE)

On se uselio u SAD 1980. sa roditeljima, starijom sestrom i mlađim bratom. Porijeklom iz Sambora u blizini Ljvova, nastanili su se u Čikagu gdje su živjeli njihovi rođaci.

BJEKSTVO OD RODITELJA

Međutim, njegovom ocu nije prijao život u SAD i uskoro je odlučio da se vrati u Sovjetski Savez. No, vlasti u Moskvi nisu to prihvatale.

"Oni su rekli: ‘Otišao si sa porodicom, sa njom ćeš se i vratiti'".

Dok je majka prihvatila očevu ideju da se vrati, Vladimir i njegova sestra, koja je tada imala 17 godina, nisu željeli.

"Pokušavao sam da razgovaram sa ocem: 'Dajmo priliku životu u novoj državi i sačekajmo da vidimo kako će sve izgledati. Već znamo šta nas čeka u Ukrajini, u Sovjetskom Savezu'", priča Vladimir.

Međutim, bilo je uzaludno jer nije mogao ubijediti oca da promijeni stav.

"Nikada nismo mogli da shvatimo zašto je želio da se vrati. Bio je običan čovjek, vozač autobusa, i nije mogao da se navikne na život ovdje. Bilo mu je teško jer nije govorio engleski i morao da je krene od samog početka", objašnjava Vladimir.

Stoga su se jedne noći on i sestra iskrali iz kuće i smjestili kod rođaka koji je živio u blizini.

Policija ih je ubrzo pronašla i privela. U policijskoj stanici su pokušavali da dođu do prevodioca kako bi otklonili barijeru u komunikaciji. Na kraju su pronašli prevodioca za poljski.

"Ja sam pokušavao da objasnim prevodiocu da će me roditelji, ako me vrate njima, odvesti iz SAD", prisjeća se Polovčak.

On dodaje da su policajci pokušavali nekoliko sati da ga ubijede da potpiše neka dokumenta, ali je odbio, plašeći se da bi to vodilo njegovoj deportaciji.

Lokalne TV stanice su saznale da policija drži potencijalnog dezertera i poslale su novinare na lice mjesta, nakon čega je krenula medijska lavina ne samo u SAD, već i Sovjetskom Savezu.

"U Sovjetskom Savezu se već govorilo da sam kidnapovan i da sam namamljen sa 'biciklom i Jell-O' (slatkiš od želatina)", objašnjava Vladimir.

Vladimir Polovčak na naslovnici autobiografske knjige "Dijete slobode" - Freedom's Child (Foto: RSE)

Čitav slučaj je uskoro stigao do suda kome je Vladimir u osnovi tužio roditelje. Njegovi advokati su tvrdili da će mu život biti ugrožen ukoliko se vrati u Sovjetski Savez. Roditelji su isticali da su Vladimir i Natalija kidnapovani, što je verzija događaja koju su potencirali sovjetski mediji.

Na kraju je sud u SAD dozvolio Vladimiru privremeni boravak kao maloljetniku. Kada je napunio 18 godina, 1985, dobio je američko državljanstvo, a njegova sestra Natalija nešto ranije.

Tri godine kasnije ispričao je svoju životnu priču u autobiografskoj knjizi “Dijete slobode” (Freedom's Child) Kevinu Klouzu, nekadašnjem šefu dopisništva Vošington posta iz Moskve i predsjedniku Radija Slobodna Evropa. Vladimir je godinama bio odsječen od bilo kakve komunikacije sa roditeljima i svojom bivšom domovinm, sve do raspada Sovjetskog Saveza, kada je Ukrajina stekla nezavisnost.

RODITELJI PRIZNALI GREŠKU

"Došao sam u Ukrajinu prvi put 1993. i od tada je posjećujem skoro svake druge godine. Počeo sam da razgovaram sa roditeljima", kaže Vladimir.

"Znao sam da je majka uvijek žalila zbog povratka u Ukrajinu. Otac je pred smrt takođe priznao da je pogriješio", kaže on.

Polovčak i dalje preko medija pomno prati zbivanja u Ukrajini.

"Želim da Ukrajina bude nezavisna tako da njeni građani imaju slobodu i mogućnosti kao što mi imamo u Americi".

Za Ukrajinice koji su frustrirani zbog sporih promjena i poboljšanja situacije, Polovčak ima poruku nade.

"Nakon što sam počeo da putujem u Ukrajinu od 1993. vidim velike promjene. Život je bolji. Ljudi koji tamo žive možda se ne slažu sa ovim što kažem i, naravno, žele mnogo više. Međutim, za bolji život potrebno je mnogo vremena. No, vjerujem da Ukrajina ide pravim putem", zaključuje Vladimir Polovčak. 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Video dana

VIC NEDELJE

    Kineski slikar      
    Kineski slikar

    Kaže snaha svekri:

    -Vi se baš dobro držite, trebali bi ste otići kod nekog kineskog slikara da vas naslika.

    -Baš ti hvala, a što baš kod kineskog?

    Read more...