06042020čet
Last updatesri, 03 jun 2020 7pm

Top Story

Osamdesetogodišnji Sefer Cecunjanin ne prestaje da igra golf: Bez starca nema udarca

Uprkos godinama, ovaj djedica važi za jednog od najboljih igrača golfa među našim iseljenicima u SAD. To, naravno, ne bi bilo čudno da golf nije počeo da igra prije pet godina, kao ni da naši iseljenici nijesu veoma dobri igrači

Da godine nijesu prepreka za bavljenje sportom primjerom pokazuje i osamdesetogodišnji Sefer Cecunjanin. Uprkos godinama, ovaj djedica važi za jednog od najboljih igrača golfa među našim iseljenicima u SAD. To, naravno, ne bi bilo čudno da golf nije počeo da igra prije pet godina, kao ni da naši iseljenici nijesu veoma dobri igrači.

Postoji raznih nagađanja u vezi sa Seferovim umijećem, ali svi se slažu da se u ovom slučaju potvrdila ona narodna: „Bez starca nema udarca".

„Taman tako. Žao mi je ponekad ove mladiće kad ih pobijedim“, smješka se Sefer, koji je slučajno počeo da igra golf.

Kada je prije 13 godina došao kod sina Sadata u SAD, kritikovao ga je što skoro svaki dan ide na golf terene.

„Govorio sam mu da mi nije jasno zbog čega daje tolike pare da bi udarao štapom lopticu. No jednog dana na golf terenu meni utrpaše onaj štap. Nagovarali su me da što jače udarim lopticu i ja sam je udario koliko sam mogao. Za divno čudo, taj udarac procijeniše kao odličan.“

Tako je Sefer počeo da udara lopticu sve više. Iz dana u dan postajao je sve bolji igrač.

„Sad volim više da igram golf nego neznam na kakvu gozbu da me pozovu. To je milina, uživanje pravo. Doduše, ponekad kad promašim lopticu ima i sjekiracije.“

Za golf kažu da je jedan od rijetkih sportova gdje sin i otac mogu da igraju ravnopravno.

„Nije baš tako. Moj sin Sadat skoro da nema šanse protiv mene“, kaže što u zbilji što u šali Sefer koji kada udari lopticu ona poleti oko 250 jardi (228,6 metara) u daljinu.

Za razliku od dinamičnih sportova poput tenisa, fudbala, košarke itd, golf uključuje dosta odmora između udaraca. Tada se, kako kaže Sefer, pruža prilika za razgovor, uživanje u prirodi, upoznavanje sa igračima sa kojima ste u grupi i slično.

“Često se međusobno šalimo. Još kad ima zajadljivih, onda je puno zanimljivije.”

Sve što igraču golfa treba su palice i loptice. Dakako, priča Sefer, morate biti primjereno odjeveni, a polo majica je obavezna.

“Na nogama trebate imati čvrstu obuću, kako bi spriječili proklizavanje noge u izmahu, a na vodećoj ruci (lijeva kod dešnjaka i obrnuto) poželjna je golfska rukavica.”

Sefer se od ostalih golfera razliku još i po jednom detalju. Na njegovoj glavi se nalazi, za golferske običaje, malo neobična kapa.

„Bio sam tri puta na hadž. Ova kapa jeste malo neobična za golfere, ali ona je dio moga običaja.“

Na kraju valja istaći da je Sefer redovan učesnik Montenegro Golf Opena koji se svake godine igra u Konektikutu, te da je omiljen među svim našim iseljenicima.

VOZAČKI POLOŽIO U 74 GODINI

Zahvaljujući svojoj upornosti već šest godina Sefer ne mora nikog da zamoli da ga preveze negdje.

“Kad sam bio u Kanadi, video sam jednog starog čovjeka da vozi automobil. Bio sam sa nekim  Bosancima i Albancima, pa sam glasno rekao da kad može taj čovjek da vozi, onda ću i ja moći. Ranije nijesam vozio i pitao sam te ljude gdje bih mogao da počnem da učim da vozim. Oni su na to moje pitanje odgovorili gromoglasnim smijehom i šalama. Ali ja se nijesam šalio. Počeo sam da učim i prije pet godina sam položio vozački ispit. Danas mi vozačka dozvola puno pomaže, obilazim rođake i prijatelje po Konektikutu, tako da nijesam kao mnogi moji vršnjaci muftač nikome.”

Sefer je u plavskoj pilani radio 32 godine, gdje je i stekao penziju. Dok je živio u Crnoj Gori nikad nije ni pomišljao da polaže vozački, ali kad je prije četiri godine posjetio rodno mjesto, nije odolio iskušenju da se provoza od Plava do Gusinja.

„Ovdje je lako voziti, regulisan je saobraćaj. Tamo je katastrofa. Kad sam iz Plava stigao do Gusinja, bio sam sav mokar od znoja. Tamo je na putu pravi haos. Nema nikakvog reda a zakon se skoro i ne poštuje. Rekao sam da nikad više tamo neću sjesti za volanom.“

 Sead Hodžić

(Upozorenje: Zabranjeno je preuzimanje teksta i fotografija bez pismene saglasnosti autora)

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE