12132017sri
Last updatečet, 14 dec 2017 3am

fast2top

 

Top Story

Nakon 65 godina braka Hazem Čekić savjetuje: Dobra žena je recept za dug život

Jednom. Samo jednom su se Bahrija Redžepagić i Hazem Čekić vidjeli prije braka. I to kroz staklo. I tada, ni jednu jedinu riječ nijesu prozborili. Ali, to je bilo dovoljno za dug i sretan brak. No, prije tog viđenja, sve je bilo utanačeno. A to, kad su se vidjeli kroz staklo, izazvalo je drhtaje srca kod oboje. I to, očigledno, traje do danas

Danas, u vremenu kada su brak i porodica u krizi, prosto čovjek da ne povjeruje da su Bahrija i Hazem Čekić iz Kruševa kod Gusinja punih šezdeset i pet godina u braku. Za to vrijeme obrodili su četiri sina i jednu šćerku, šesnaest unučadi i osamnaest praunučadi. A kad, ruku pod ruku, prošetaju, mladi bračni parovi bi im mogli pozavidjeti na dugom i srećnom zajedničkom životu. Devedesetjednogodišnji hadžija Hazem imao je 26 godina kad se oženio. Osamdesetjednogodišnja Bahrija samo 16 kad se udala.

„Ti, Hazeme, kako god misliš da treba, ti mi kaži“, tako je rekla Bahrija, kad se udala za Hazema.

I kako tada, te 1949. godine kad su se uzeli, tako i danas. Bahrija i Hazem žive složnim i mirnim životom. A u njihovoj kući, mjesta je uvijek bilo za znana i neznana, dobronamjerna, gosta. Zbog toga se i stidim što slagah hadžiju, poštena čovjeka, Hazema Čekića, i ne svratih kod njega u povratku iz njegovog rodnog Gusinja. A lijepo sam mu bio obećao. Trebalo je da nastavimo onaj muhabet, uz domaću pršutu i sudžuk, uz kahvu i sutlijaš kakav samo zna da napravi Bahrija, žena Hazemova, koji već petnaestak godina žive na Glavice kod Plava.

BEĆAR JESAM BIO

Kod Bahrije i Hazema dovede me Ibrahim Reković.

„To je jedna dobra i poštena porodica. Vidjećeš!“, veli mi Ibro.

I, stvarno, vidjeh. A kad upitah Hazema i Bahriju kako su to živjeli šezdeset i pet godina u braku, Hazem mi je ovako započeo priču:

- Oženio sam se čim je komunizam ušao. Od tada pa do danas sve smo lijepo prolazili i nikad pola rečice nesporazuma nijesmo imali. Bilo je i imanja i nemanja. Povrh svega, moradoh da uđem u Seljačku radnu zadrugu. Sve mi tada pokupiše, osim jedne krave. Srećom to ne potraja. U jesen 1949. osnovane su te zadruge, a u proljeće 1953. rasformirane, priča Hazem.

Bilo je u životu njegovom i Bahrijinom, veli, svakakve muke. Bilo je puno posla. Držalo se puno stoke i obrađivala velika zemlja. Ali, sve sa slogom. Sve uz obostrano razumijevanje i pomoć. I nikada, kaže Hazem, nijesu imali grke, nikada svoju ženi za ove šezdeset i pet godina nije prevario sa nekom drugom.

- Ni prije nje nijesam imao drugu. A bećar jesam bio. Bio sam staložen u ime toga. Dobro smo prolazili, slušala je dobro. Kad smo se uzeli, rekla mi je: „Ja želim da mi kažeš šta valja, a šta ne valja“. Znači, ona je bila dobra za mene i ja sam bio pošten prema njoj. Roditelji su mi bili stari, a Bahrija ih je dobro držala, priča Hazem.

LIJEP BIJAŠE HAZEM

Jednom. Samo jednom su se Bahrija Redžepagić i Hazem Čekić vidjeli prije braka. I to kroz staklo. I tada, ni jednu jedinu riječ nijesu prozborili. Ali, to je bilo dovoljno za dug i sretan brak. No, prije tog viđenja, sve je bilo utanačeno. A to, kad su se vidjeli kroz staklo, izazvalo je drhtaje srca kod oboje. I to, očigledno, traje do danas.

- Otac Malja nije bio živ, pa su me majka Fatima i stric Emro dali za Hazema. Još dvije sestre sam imala udate u Čekića. Jedna za Saliha, druga za Jaza Čekića. I bilo im je lijepo. Zbog toga su me i dali za Hazema. A meni nije bilo mrsko. Lijep bijaše Hazem. Lijep!, priča Bahrija.

Lijep. Nego šta! A, bogami, i Hazem se smješka kad mu se spomene ono kad mu dovedoše Bahriju ’49. godine. Lijepo to vrijeme, veli Hazem, bijaše.Lijepo! Moglo se tada živjet, što veli narod, i pod bukvu. A sad, pričaju Bahrija i Hazem, bračni parovi imaju sve, al neke jade nezadovoljni.

- Puno smo stoke imali, izlazili na stan, jeli ono što smo imali, al smo se slagali. Šta mi je jednom Hazem rekao, tu nije bilo pogovora. Tako svekar, tako svekrva. Sve smo prošli lijepo. Nijesmo bili neki bogataši, ali nam ništa nije ni falilo. Dosta zemlje smo imali i sve što je bilo, slogom je bilo, priča Bahrija.

Priča i to da se Hazem nije libio da joj što pripomogne, kad bi ustrebalo. Bio je Hazem, tvrdi Bahrija, razuman čovjek. I sve bi, veli, za ove šezdeset i četiri godine ostavila kako je i bilo, jedino bi prema djeci bila bolja.

- Za ove šezdeset i četiri godine braka samo bih promijenila to da dobro držim djecu, ko što ih sada roditelji drže. Sve mi je žao što sam ih mučila za stokom. Prije se djeca nijesu držala kao sad, a bolje su slušala. Razmažena su sad djeca, zadovoljna svačim. Nekada je bio običaj da djeca slušaju roditelje, a sada roditelji slušaju djecu. Ipak, žao mi je što ja moju djecu nijesam više mazila. Drugo ništa, za ovih mojih šezdeset i četiri godine braka, ne bih mijenjala, veli Bahrija.

BOLJE JE BILO ONO PRIJE

Sada su se vremena promijenila. Sve je drugačije. To potvrđuje i onaj vic, a možda i nije vic, koji govori o tome kako su nekada ljudima brkovi rasli naviše zbog toga što su, kad bi žena nešto krivo progovorila, uzvikivali: „Dobro je, ženo“ i prstom navijali brk prema naviše, a sada ljudima brkovi rastu naniže, zbog toga što – šta god žena progovori ljudi zaglade brkove prema naniže i kažu: „Tako je, ženo“.

- E, nekada se muž pitao, podiže i Hazem prst prema gore, iako nema brkova. - Sada je sve drugačije. Nekada su žene slušale muževe, danas muževi slušaju žene, a ja volim ono prvo što je bilo, a mladi vole ovo sada što se radi. Mislim da je bolje bilo ono prije. Sada se ljepše i lagodnije živi, ali prije su bili stabilniji brakovi. Đe udadni djevojku, ona tu ostani, dobije svoj porod, a sada ne-no se ovim mladima najlakše oženit i razženit, udat i razudat... Danas udadni se, sjutra razvedu se, ostavljaju djecu. To ne valja. Kad bi se neko ranije oženio, to bi bilo veselje po nedjelju dana. Ranije je i posjedak bio ljepši. Okupi se rođaštvo, šalilo se i pjevalo se uz tamburu, igralo se raznih igara. Sad, ne. No svako nervozno, priča Hazem.

A kad su moji prijatelji Edin Erović, Radoman Čečović i Murat Begović čuli za Bahrijin i Hazemov 65-godišnji brak, uglas su uskliknuli:

- Pa to je svrha ženidbe i udadbe. Valjda se brak i sklapa zbog toga!

Ipak, oni se još nijesu oženili. Da znaju, vele, da će im brak biti kao Bahrijin i Hazemov, časa časili ne bi. Ni oni a ni Merima Lalić, setričina Bahrijina. Ona je završila fakultet stomatologije i sada je zubarka u Plavu. Često svrati kod tetka i tetke. Porazgovara sa njima, pripomogne šta treba i mašta da i njen brak bude skladan i srećan kao njihov. No, kaže Merima uz smiješak, naći će ona svog „Omera“ koji će, vjeruje, imati manire njenog tetka. A Hazem i Bahrija Čekić iz naselja Glavice kod Plava, primjer mladim bračnim parovima, i danas će izaći u šetnju, ruku pod ruku, do Plavskog jezera i nazad. A poslije, doći će kući da prelistavaju fotografije svojih sinova, kćerki, unučadi i praunučadi – svojih želja koje će im se ljetos ostvariti...

Kemal Musić

UPOZORENJE: STROGO ZABRANJENO PEUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI NAŠE REDAKCIJE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

DEJAN ZLATIČANIN U NJUJORKU

Video dana

VIC NEDELJE

    Kineski slikar      
    Kineski slikar

    Kaže snaha svekri:

    -Vi se baš dobro držite, trebali bi ste otići kod nekog kineskog slikara da vas naslika.

    -Baš ti hvala, a što baš kod kineskog?

    Read more...