06192019sri
Last updatesri, 19 jun 2019 12pm

 

 

Top Story

U Njujorku stvarao muzičku istoriju: Bez Begana Čekića hip hop, disko i rep ne bi bili isti

Kolika je bila njegova uloga u istoriji tih muzičkih pravaca najbolje govori podatak da se na nedavno objavljenom cd-u i u knjižici u Britaniji, s imenima najpoznatijih stvaralaca te muzike, našlo i ime Begana Čekića! I ne samo to: Čekić je jedini bijelac među stvaraocima – svi ostali koji se pominju su Afroamerikanci!

Malo ko u Crnoj Gori, ali i zemljama bivše Jugoslavije, zna da je Gusinjanin Began Beni Čekić krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog vijeka učestvovao u stvaranju hip hop, disko i rep muzike u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kolika je bila njegova uloga u istoriji tih muzičkih pravaca najbolje govori podatak da se na nedavno objavljenom cd-u i u knjižici u Britaniji, s imenima najpoznatijih stvaralaca te muzike, našlo i ime Begana Čekića! I ne samo to: Čekić je jedini bijelac među stvaraocima – svi ostali koji se pominju su Afroamerikanci!

U knjižici „Boombox“, koja govori o ranom nezavisnom hip hopu, elektro i disko repu u periodu od 1979. do 1981. godine, piše da je “jedna od osoba koja se definitivno ne uklapa u šablon producenata rane rep muzike Began Beni Čekić, jugoslovenski emigrant koji je zaradio novac u tom biznisu”.

“On je lansirao BC Records, a najuspješnija grupa mu je bila ‘Brooklyn Express’. Iako osporavan za kreiranje kopija tada aktuelnih disko pjesama, Čekić je pojam novih pjesama nastalih prerađivanjem aktuelnih hitova”, piše, između ostalog, u knjižici.

Iako se danas bavi poslom koji nema dodirnih tačaka sa tom muzikom, Čekić se rado sjeća tih vremena, a u razgovoru za Portal Revije Fokus otkriva kako je počeo da se bavi muzikom, kako su nastajali hitovi i kako se u to, kako kaže, zlatno doba muzike, živjelo.

U AMERIKU SA 17 GODINA

Čekić tvrdi da su sedamdesete i osamdesete bile najluđe doba kada je u pitanju muzika. Producirao je oko 75 pjesama za koje ima autorska prava na osnovu kojih i danas prima novac iz cijelog svijeta

Čekić je u Ameriku došao 1971. godine, kada je imao 17 godina. Vrlo brzo je savladao engleski jezik i sa bratom Šeljom na Čurč aveniji 1974/1975. godine otvorio prodavnicu mješovite robe u kojoj je prodavao i ploče pjevača iz bivše Jugoslavije i Albanije. Ubrzo su Amerikanci počeli da im traže ploče tada svjetski popularnih pjevača.

„Uvidio sam da na muzici može da se zaradi dobra para. Kada sam ubacio američke ploče došla je jedna mlada djevojka i tražila da snimi pjesmu amaterske pjevačice Linde Ronstand. Napravili smo demo snimak koji sam pokušao da prodam diskografskim kućama, ali svi su me odbili. Nakon toga sam sa pjevačicom Fransis Simone ’78/79. godine snimio pjesmu ’Let your body run’ koja je postala hit“, priča Čekić o počecima svoje stvaralačke karijere.

U međuvremenu je ’79. godine na Menhetnu, u 14. ulici, otvorio novu prodavnicu u kojoj je prodavao i instrumente, radio aparate i televizore jer je, kako kaže, „uvidio kako se prodaje muzika“.

„Menhetn je nešto sasvim drugačije u odnosu na Bruklin, gdje sam živio. Tih godina u 14. ulici je bila sala ’Akademy of music’ u kojoj su nastupali razni pjevači. Svakog vikenda su gostovale velike grupe – ’Rolling Stones’, ’Led zeppelin’, ’Aerosmith’... Upoznao sam trgovce pločama na veliko i počeo i ja da ih tako prodajem. Tada sam shvatio da se muzika Afroamerikanaca prodaje u nevjerovatnom tiražu. Afroamerikanci su specifični po pitanju muzike. Oni žive za muziku“, priča Čekić.

U to vrijeme se družio s izvjesnim Džoom Robinsonom, čija je supruga Silvija šezdesetih imala hit „Postman“.

„On je napravio pjesmu 'Rapers deglith' koja je postala megahit. Grupa se zvala 'Sugar hill Gang'. Ja sam ploču imao prvi i dnevno iz kombija prodavao po desetak hiljada To su bile maxi singl ploče, a snimanje je koštalo 3.000 do 4.000 dolara. Bio je to početak zlatnog doba disko muzike. Ta muzika je ’išla’ ko halva. U njujorškim diskotekama je petkom, subotom i nedjeljom bilo po tri-četiri miliona ljudi. Mogli ste da napravite pjesmu, samo da ima instrumentalni brjek u sredini, desetak-dvadeset sekundi. I to je narod kupovao“, sjeća se on.

AFROAMERIKANCI BILI NAJVEĆI KUPCI PLOČA

Čekić kaže da su Afroamerikanci bili najveći kupci ploča.

Pojašnjava i kako su nastajali njegovi hitovi.

„Napravite pjesmu u petak, a u Njujorku ima toliko diskoteka da u njima na noć bude i nekoliko stotina hiljada ljudi. Sjutradan 5.000 do 10.000 ljudi traži da kupi ploču. Mogle su da se zarade ogromne pare“, kaže on.

Čekić ne krije da je za brojne hitove koje je producirao uzimao ideje od drugih autora.

U početku je bio producent grupe „Sugar Dadd's“, a pjesma se zvala „One More Time“. Nakon toga počeo je da radi s famoznim reperom „Afrika Bambaataa’s“.

„To je bila grupa koja je imala pjesmu za koju je muzika ukradena od grupe 'Craftwork'. Što se mojih pjesama tiče, za 'Onether one bite the dast' sam uzeo ritam od ’Queena’ i prodao pola miliona ploča. Ređali su se disko hitovi ’Translaks’, ’69’, ’Back in time’...“, prisjeća se Čekić.

Imao je i svoju grupu, „Brooklyn express“, koju su činili muzičari koji su živjeli u njegovoj zgradi. Pratio je, kaže, šta se prodaje na tržištu i otvorio svoju diskografsku kuću.

„Prvu pjesmu koja je bila original otpjevala je Fransis Simone i ploča je za mjesec dana prodata u skoro 100.000 primjeraka. Bila je hit u Njujorku, a potrošio sam tri ili četiri hiljade dolara za snimanje. Ploča je koštala četiri dolara, a ja sam ih na veliko prodavao po dva. Kompletna ploča sa pakovanjem koštala me je 70 centi. Zarađivao sam dolar po ploči. Sto hiljada dolara je ogromna para“, priča Čekić.

Čekić je snimio oko sto pjesama, a najuspješnije su mu, ističe, bile obrade.

„To su kvazi originali. Zamijenio sam neke stvari bez odobrenja, ali u Americi ono nije bilo potrebno, jer čim neko izda ploču mogli ste da je obradite, ali ste morali da platite autorska prava. A ja sam bez dozvole mijenjao riječi i sve pjesme su postali hitovi. To je bilo nestvarno – da možete da prodate pola miliona maksi singla i izdate u više od 50 zemalja svijeta“, dodaje Čekić.

NJUJORK – MEKA ZA MUZIKU

Šta je u to vrijeme značilo prodati 100.000 ploča i zaraditi toliko novca Čekić objašnjava primjerom svoje porodice koja je tada kupila zgradu sa 25 stanova za 65.000 dolara.

„Zgrada koju su kupili za 28.000 dolara i koja ima dva stana i prodavnicu sad košta četiri miliona dolara. U Bruklinu su kuće koštale od 10.000 do 30.000 dolara za jednu ili dvije familije. Paklica cigareta je koštala 20 centi, a sada je 12 dolara“, prisjeća se on.

Osamdesetih godina Čekić je imao četiri diskografske kuće na svoje ime – „BC records“, „One way records“, „Street wave records“, 'Master mix records'...

„Imali smo stvari koje je tražilo tržište. A Njujork je Meka za muziku. To je bilo vrijeme maxi singlova koji su se prodavali nenormalno. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina je polako nestajao rock ’n roll i pojavio se hip hop. I dan-danas ta muzika razvaljuje“, ističe za Portal Revije Fokus Čekić.

U to vrijeme se, prisjeća se, pojavio i LGBT gay life, a na Kings streetu na Menhetnu je bila diskoteka „Garage“.

„Bila je stvarno garaža koju je čovjek preko noći transformisao u diskoteku koja je primala do 10.000 ljudi, a svi su bili gej. Ja sam išao tamo da vidim šta je popularno, šta je u trendu“, dodaje on.

Čekić tvrdi da su sedamdesete i osamdesete bile najluđe doba kada je u pitanju muzika. Producirao je oko 75 pjesama za koje ima autorska prava na osnovu kojih i danas prima novac iz cijelog svijeta.

Beganu Čekiću je muzika bila i ostala na prvom mjestu. Kako reče, dolaskom u Ameriku u svakom smislu je pronašao raj, odnosno dženet, a za muziku živi i danas. Poznat je i kao veliki humanista i čovjek koji nije zaboravio svoj rodni kraj.

Svetlana Peruničić & Sead Hodžić

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI AUTORA I REDAKCIJE FOKUSA


  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...