12112019sri
Last updatesri, 11 dec 2019 1pm

Kultura

Majka

Kad u bihorskom selu Sipanju napada dubok snijeg i noć se spusti, a vjetar fijukne ispod strehe, tad gore, visoko u planini, zaurla gladan i ozebo vuk. Što su noći hladnije to su i vuci glasniji i bliži kući Hajrušinoj. I kad se primaknu blizu, tad šarov upre zadnjicom u vrata i stane cviliti.


Tako je bilo i ove zime; snijeg je danima neprestano padao. Majka je jedino išla do izvora i do kotara. Snijeg bi brzo zatrpavao trag, pa je starica svaki put počinjala iznova. Pod kravom se mrznula balega, bio je to znak da nailazi oštra bihorska zima. Majka je donosila slamu i nabijala ispod strehe kuda je nadirala studen. Kada završi - vrata ogrnu ponjavom, trupnu nogama u prtinu i nesta u kuću u kojoj je bjesnila vatra u peći. Iza nje ostade vjetar i sablasno puste poljane oko kuće. Svuče veliki očev kaput, uze dvogled, primače prozoru i stade škiljiti u daljinu.
Nigdje nikoga.
Samo što vjetar fijuče i nevidljivom rukom naginje vrhove kleka što vire iz dubokog snijega. Od onog sitnog grmenja – ni traga. Najbliže kuće bile su na kilometar. Otud su odlijegali krupni laveži ovčara, odgovarajući na zavijanje vukova u Kojzači.
Još uoči oluje Ramiz je sišao u župu. Nestajalo mu je duhana, a i svratiće do poštarove kuće: – pisala su djeca – zaključi, uzjaha Đogina i nesta preko Stankova brda. Po ukorubljenim livadama pucketala su bijela zrncad, nagovještavajući padavine. Od Pešteri i Crvene lokve gomilala se tama. Na rasklimanim kolima, Godušani su prikupljali ljetinu. Oko ukovanih katuna ostajao je miris sira i ognjišta. Otac pospusti kapu na čelo i ošinu konja. Pomaljajući se na Prijeku stijenu, odakle se kao na dlanu vidjelo njihovo selo, Godušani zapjevaše: «Zaplakala stara majka, Đaferbegova…», a onda su zamakli iza brda. U isto vrijeme i Ramiz minu Hanifov stan i nesta iz Hajrušinog oka.
Od kako je počela ostajati sama ona sve češće razmišlja o davno umrloj djeci. Njihove slike, žive i neizblijedele, stoje u njenom sjećanju:
– Rano moja, rano mi pomrijeste – šaputala je kroz plač. Prve kolijevke, prve radosti. Doktori daleko, a stari nerazumni. Kako je samo Nasuf bolećivo gledao u mene bespomoćnu dok je u bunilu izdisao – razmišljala je majka. Rabija bješe lijepa na bijaču: trepavice duge, a oči crne kao zift.

Nasuf je bio bistar kao pčelica: sa četiri godine bi od početka do kraj ispjevao pjesmu…
Bile su to one, po zlu čuvene godine, kada je bihorskim bespućima harala neprebolna. Znala je i prepoloviti djecu u selu. Praznih kolijevki bilo je u svakoj kući. Bila je zima, nije bilo posjedaka, nije bilo pjesme. Vrata su se rano zatvarala. Malo, malo, pa se začuje jedak vrisak: – Oči moje!
– Sabur, sabur učini snaho – tješili su izbezumljenu majku, dok je bespomoćno vapila za tabutom.
Iz dana u dan, groblja su se punila kratkim svježim humkama. Iako bi putnik namjernik zastao u čudu gledajući dobivao je odgovor:
– Frus, brate, frus! Zlo da gore biti ne može. – Putnik bi potegao konja za uzdu i brže-bolje nestajao.

Jak vjetar udari u Hajrušine prozore. Ona se prenu, ustade i otvori prozor. Gusta tama zavezala se za namete, pa se ni prst pred okom ne vidi. Ona, po običaju, zviznu. Dugo, ovčarski. U selu zalaješe psi. Iz Dubokog potoka oglasi se vjeverica, a gore, visoko u Kojzači, zaurla gladan i ozebo vuk. Ona se povuče u sobu, spusti lampu na donji ekser – bliži krevetu, i stade prebirati po gomili knjiga, tražeći onu što bješe najljepša – o ćoravom Milutinu. Pomažući se dugom pletićom iglom, kojom je podvlačila ispod redova, i očevim naočarama –čitala je rečenicu po rečenicu.
Oluja je svunoć bjesnila. Kuća se ljuljala iz temelja kao da se htjede prevrnuti sa kamenih podzida. Ječale su grede kao ranjenici.
U cik zore majka je bila na nogama. Podloži vatru i ponovo priđe prozoru. Oluja je prestala. Dan se polako bistrio. Bijeli jorgan pokrivao je polja. Otud, na izlasku iz sela, neko je probijao debele nanose, zastajao, gledao u Hajrušine prozore, pa ponovo kretao. Sporo je odmicao. Bio je to Ramiz, a i ko bi drugi hazora valjao snijeg sipanjskim nebeštinjama. Majka skide sa tavana drvenu lopatu, onu kojom je otac izvijavao ječam i krenu mu u susret. Korak po korak. Snijeg dubok, a Ramiz daleko. Sa Mučićkog krša izvi se sunce, kao svjedok, da vidi dvije ljudske prilike kako se na izmaku snage primiču jedna drugoj.

Podne bijaše minulo kad otac prevali prag.
– Konj je ostao u nametu – reče i sruši se na drveni krevet.
– U nametu? – ponovi majka i zadrhta kao prut. Od nateklih Ramizovih nogu jedva je odvajala obuću. Pocrvenjelu kožu trljala je snijegom i plakala – žalila je Đogina. Ćorav u lijevo oko, ali hitar i hasul kao insan, bio je desna ruka kuće.

S akšamom ponovo okrenuše vjetar i snijeg. Otac se nije budio. Ne bi se ni okrenuo do jutra da majka, nekako iza ponoći, ne skoči:
– Groba mi, hrže naš Đogin – otvori prozor i stade osluškivati. Vani je šibao sjever i gore, visoko u Kojzači, urlao vuk. Možda onaj isti što mu je kosti raznio, prije nego je Muno u Klisuri našao samar i bijele razasute vlasi. Na bukovoj čičvarici* visila je siva zobnica, puna ječma, kao majčinom rukom obješena.

Faiz Softić

 * čičvarika – bukov grmen bez omladaka. Obično se nalaze uz put kuda prolazi stoka i čim šta iz njega krene – stoka obrsti.

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...