04102020pet
Last updatepet, 10 apr 2020 4am

Glas Dijaspore

Danijela Đurđević: Śećanje na humanost Darinke Leković Donadio

Gospođa Darinka nije djelovala kao izrazito ljubazna osoba, nije imala lažan osmjeh prijatnosti na licu, nije postavljala lična pitanja i nikada nije govorila o svojim dobročinstvima, ali je bila beskrajno humana žena! Ljudi u Breši su je cijenili i poštovali na poseban način. Nije lako steći ugled kao stranac u tuđoj zemlji, sve što zasluziš, duplo si „zaradio”. Živjeći šest decenija časno u svojoj drugoj domovini, Darinka je ostavila duboki trag humanosti na ponos svoje postojbine Crne Gore i svih Crnogoraca koji danas žive u Italiji

 Ovo je kratka priča o Darinki Leković udatoj Donadio, crnogorskoj odivi u Italiji, rođenoj 1921. godine u Crmnici, preminuloj u italijanskom gradu Breši 2004. godine.       

Cijeli svoj život Darinka Leković Donadio je posvetila humanitarnom radu, pomažući drugim ljudima. Njena kuća u strogom centru Breše, poslije Milana drugog po veličini lombardijskog grada, bila je kuća muzej ispunjena starinskim istorijskim predmetima, ukrašena umjetničkim slikama, knjigama, nakitom i stilskim namještajem. U hodniku se nalazio veliki sanduk ispunjen pismima i zahvalnicama dobijenih od porodica kojima je ova plemenita žena pomogla. Iznad kreveta uspomena iz rodnog kraja, zvono koje se oko vrata nosile koze u njenoj Crmnici.

Bila sam gost u njenoj kući par godina prije nego je preminula. Imala je volju da priča sa mnom do kasno uveče, a meni je činilo zadovoljstvo da je slušam. Pitala me tada, znači više godina prije obnove nezavisnosti Crne Gore: „Danijela, kako se kaže galeto na našem crnogorskom jeziku?”. Pred moj najavljeni dolazak tražila je od Slađane, đevojke iz Bara koja je brinula o njoj, da je povede kod frizera, da obavi posebnu nabavku hrane i pripremi svečanu večeru. Trpeza je bila postavljena kao za „princezu Kseniju od Crne Gore”, pored svakog skupocjenog tanjira nalazila se od damasta salveta uvučena u poseban za tu namjenu srebrni prsten.

Bila je mlada kada se udala za italijanskog partizana i došla u Italiju. Nije zaboravila djetinjstvo i svoju mladost u Crmnici, pamtila je okupljanja sa drugaricama i rođakama na jednom mjestu u selu kako bi maštali, na glas, o svojoj budućnosti. Śećala se da je tada govorila: „udaću se samo pod uslovom da imam krevet sa baldahinom”. Međutim, njen dolazak u Italiju nije bio onakav kakav je priželjkivala. Muža su uhapsili, a ona je otišla kod njegovih u Kalabriju, na jugu Italije, đe su je gledali kao uljeza, vanzemaljca ili neko čudovište, ljubomorni na njenu nesvakidašnju ljepotu. Htjeli su po svaku cijenu da joj obuku kalabrijsku narodnu nošnju, a Darinka visoka preko 180 cm, nije mogla nikako navući te haljine. Ćutala je, kupila tugu u sebi, i krišom plakala da je niko ne vidi. Po izlasku muža iz zatvora, napuštaju Kalabriju i sele se u Lombardiju, na śever Italije.

Voljela je da priča o svojoj đeci. O sinu Rikardu, koji ima puno posla i malo vremena da je pośećuje koliko bi ona željela, o unucima. Pričala je i o ćerci Adeli, koja je bila profesor istorije umjetnosti u Breši i aktivno se bavila pravima žena kroz poznato udruženje „Noi donne insieme”, koje je tada bilo politički kolocirano pri italijanskoj ljevici. U svojoj tridesetoj godini, Adele se iznenada razboljela i ubrzo preminula. To je ostavilo veliku i nezalječivu ranu na srcu njene majke. Od tada Darinka posvećuje svoj život, svoje vrijeme i materijalno bogatstvo pomažući porodicama čija su đeca i najdraži dolazili na liječenje od ematoloških bolesti u bolnici u Breši. Darinkina kuća postaje dom i utočište za napaćene majke. U italijanskoj štampi slučajno sam pronašla i članak, zahvalnicu od jedne porodice gospođi Darinki Leković Donadio i našem legendarnom fudbaleru Dejanu Savićeviću…

Pamti Darinka i kako joj je baba u Crmnici govorila kad je pošalje za vodu ili đe drugo: „Ajde Dare požuri, al ne trči”. Dosta godina kasnije shvatila je babine riječi.

Da je njen sin Rikardo naslijedio od majke humanost i dobrotu govori i sljedeća situacija. Nakon Darinkine smrti, đevojka koja je zadnjih godina bila uz nju morala je da ide, da nađe novi posao i napušti stan. Darinkin sin Rikardo Donadio, danas poznati italijanski biznismen, joj je rekao da može ostati da živi u stanu njegove majke koliko god hoće, sve dok se ne snađe. Rikardo je naredne dvije godine, svakog mjeseca dolazio da preuzme račune za struju, vodu, gas, telefon… i odlazio. I svaki put kada bi došao, priča Slađana, on bi je pitao „fali li ti nešto, mogu li išta uraditi za tebe?”. Slađana je išla na posao i stanovala u Darinkinom ogromnom stanu u centru grada. Rikardo joj nikada nije prigovorio ili rekao bilo šta da bi se ona osjećala suvišno, već naprotiv bio je veoma pažljiv. Crnogorska dobra krv nije voda!

Gospođa Darinka Leković Donadio nije djelovala kao izrazito ljubazna osoba, nije imala lažan osmjeh prijatnosti na licu, nije postavljala lična pitanja i nikada nije govorila o svojim dobročinstvima, ali je bila beskrajno humana žena! Ljudi u Breši su je cijenili i poštovali na poseban način. Nije lako steći ugled kao stranac u tuđoj zemlji, sve što zasluziš, duplo si „zaradio”. Živjeći šest decenija časno u svojoj drugoj domovini, Darinka je ostavila duboki trag humanosti na ponos svoje postojbine Crne Gore i svih Crnogoraca koji danas žive u Italiji.

Mnogi ljudi danas se gube u svojoj nesreći, i u svojim razočarenjima. Danas i neki dobri ljudi vremenom postaju loši, čak veoma loši i surovi, a sve u cilju samoodbrane od negativnog okruženja. Samo zaista duboko častan i pametan čovjek zna kako se ostaje svoj sebi, ne očekujući po svaku cijenu hvala ni od koga.

 

Danijela Đurđević Cicioni (Identitet)

O autorki: 

Danijela Đurđević (1976), udata Cicioni, je rođena u Baru. Nakon što je diplomirala turizam u  Beogradu, na Univerzitetu za strance u Peruđi je diplomirala na smjeru Italijanski jezik kroz ekonomiju i turizam.

Dvije decenije živi u Italiji i aktivno se bavi radom u turističkoj djelatnosti istovremeno promovišući odnose Crne Gore i Italije. Osnivač je i predśednica udruženja „Italia- Montenegro Regina Elena” i „Udruženja Crnogoraca i prijatelja Crne Gore u Italiji”.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Crnogorske brige oko korone      
    Crnogorske brige oko korone

    Pojedini stanovnici Crne Gore, jedine zemlje u Evropi gdje nema oboljelih od korona virusa, sumnjaju da to i nije bezopasno.

    „Ako Evropa ukapira da smo imuni na virus, na'ebali smo“, veli zabrinuti Crnogorac svom unuku.

    „Zašto Đede? Zar to nije dobro?“, pita unuk

    Read more...