08232019pet
Last updatepet, 23 avg 2019 8pm

Glas Dijaspore

Članovi KC “Rumija”: U Čikagu prvu kafu pijemo kao u Mrkojevićima

KC “Rumija” su u Čikagu osnovali 1996. iseljenici iz Mrkojevića. Sada broji preko 200 članova svih generacija, uključujući i one iz prvog talasa emigracije u SAD pedesetih godina prošlog vijeka. Među osnivačima su ugledni članovi barske dijaspore u Čikagu i SAD - Fado Redžović, Ramo Peročević, Redžo Nikezić, Bećo Ćubič, Bečo Vulič, Avdija Perazić...

U Čikagu imaju salu za druženja i aktivnosti (Foto: Privatna arhiva)

Od zavičaja ih dijeli samo geografska distanca, jer se od Mrkojevića (barska opština) ne odvajaju ni kada piju prvu jutarnju kafu, u lokalu “Utjeha”, usred Čikaga, a vraćaju mu se ne samo mislima i pričom, već konkretnim djelom. Pomažu onima kojima je to najpotrebnije, od liječenja do gradnje puteva, kuća i škola... Za svoje višedecenijsko pregnuće u pomaganju zavičaju, članovi Kulturnog centra “Rumija” iz Čikaga, listom Mrkojevići, upravo su dobili priznanje i od svoje države matice - na manifestaciji „Dani dijaspore-iseljenika“ u Baru, pripala im je nagrada za dobročinstvo.

Priznanje je od predsjednika države Mila Đukanovića preuzeo predsjednik “Rumije“ Senad Perazić.

“Nagrada države našim ljudima u Čikagu predstavlja veliku satisfakciju. Lijepo je kad vas matica prepozna na taj način, nakon našeg djelovanja svih ovih godina. Ovo je, prije svega, nagrada za sve nas u dijaspori koji godinama pomažemo našu Crnu Goru, u kojoj pratimo sva dešavanja, pa pomažemo, bilo pojedinačno ili kolektivno”, priča Perazić.

KC “Rumija” su u Čikagu osnovali 1996. iseljenici iz Mrkojevića. Sada broji preko 200 članova svih generacija, uključujući i one iz prvog talasa emigracije u SAD pedesetih godina prošlog vijeka. Među osnivačima su ugledni članovi barske dijaspore u Čikagu i SAD - Fado Redžović, Ramo Peročević, Redžo Nikezić, Bećo Ćubič, Bečo Vulič, Avdija Perazić...

“KC ‘Rumija’ služi, prije svega, za druženje u sali koja je u našem vlasništvu. U sklopu ‘Rumije’ rade škole folklora i crnogorskog jezika, okupljanja su četvrtkom i petkom, imamo i kuhinju, organizujemo sportske aktivnosti i zabave. Preko ljeta ne radimo, otvaramo KC krajem septembra. Mi mladi sada pokušavamo da sve to podignemo na viši nivo. Da ne zaboravim, dobili smo ranije i nagradu ‘Iskra’ za filantropiju”, kaže Perazić, koji je u Čikagu zasnovao porodicu i dobio troje djece.

On ukazuje da kolonija Mrkojevića u Čikagu broji “oko 250 porodica, dakle oko 1.100 članova”.

Nagrada za dobročinstvo

“Zato ovdje ni u jednom momentu nisam osjetio nostalgiju. Mi kafom u “Utjehi” počinjemo jutro prije polaska na posao, i popodne, kad se vraćamo sa posla. Ja sam otišao u Ameriku jula 1999, na poziv prvog komšije. Prvi su dani bili teški, ali ne toliko kada imate nekoga da vas pogura, pomogne, uputi na pravi put. Naši ljudi su mi izašli u susret, drugovi i rodbina, počeo sam odmah da radim i onda je sve na vama, šta i kako želite. Danas imam malu firmu za građevinske poslove”, kaže Perazić.

U rad KC “Rumija” uključio se 2000, dvije godine proveo u iseljeničkom radiju koji je tada bio aktivan. Nedavno je izabran za predsjednika, sa njim su u Upravnom odboru i Bećo Kalamperovič kao potpredsjednik, Ahmet Peročević, Beri Muslić, Senad Spahija, Ado Markičić i Besim Hadžić. Trenutno su angažovani oko renoviranja prostorija.

“Saradnja sa drugim našim iseljeničkim društvima može biti mnogo bolja, svakako da je Uprava za dijasporu posljednjih nekoliko godina mnogo pomogla i sada se malo manje osjećamo zaboravljenim. U stalnom smo kontaktu, mnogo češće dolaze nego ranije, samo u posljednjih godinu dana naši gosti bili su direktor Uprave Predrag Mitrović, gradonačelnici Podgorice i Bara Ivan Vuković i Dušan Raičević, direktor ZZZCG Suljo Mustafić”, kaže Perazić.

Njegov najstariji sin, koji sada ima 16 godina, osjeća se kao Amerikanac, ali voli Crnu Goru, priča crnogorski jezik “i uvijek voli da dođe ovdje, prenijeli smo mu ljubav prema zavičaju”.

On naglašava da najviše čezne za izlaskom i zalaskom sunca na Velikom Pijesku.

“Nedostaju mi klima, toplina ljudi...”, poručuje Perazić.

NAJVEĆE ŽELJE - ŠKOLSKA SALA I PUT

“Imamo dva prioriteta za Mrkojeviće, koji nas najviše interesuju, a koje nam godinama obećavaju. To su rekonstrukcija puta od Kameničkog mosta do Bara i izgradnja sportske sale OŠ ‘Mrkojevići’ koja radi od 1875. i čiji su đaci do sada postigli zavidne sportske rezultate samo sa betonskog otvorenog terena.

Pravni odbor KC “Rumija” (Perazić - prvi desno)(Foto: Privatna arhiva)

Za salu smo pokrenuli inicijativu prema Ministarstvu prosvjete, da zajedno krenemo u gradnju. I Opština Bar je izdvojila neka sredstva u budžetu ove godine. 

Imamo odobreni plan još od prije desetak godina, i samo neka se već jednom krene po tom planu. Bilo bi lijepo i korisno da i mrkovski đaci rade u istim uslovima kao i njihovi vršnjaci u gradu”, kazao je Perazić.

Radomir Petrić (“Vijesti”)

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...