Vaso Ćuković je 1876. godine stigao u SAD: Obogatio se na "divljem zapadu", a upamćen je kao veliki dobročinitelj

Glas Dijaspore

Vaso Ćuković je 1876. godine stigao u SAD: Obogatio se na "divljem zapadu", a upamćen je kao veliki dobročinitelj

Postoji bezbroj fantastičnih priča sa američkog zapada. Po mnogima od tih priča snimljeno je desetine filmova preko kojih je i veoma specifičan način života u tim krajevima svijeta tokom devetnaestog vijeka postao poznat i prepoznatljiv. Među imenima ljudi koji su u tim davnim vremenima živjeli na „divljem zapadu“ kako je inače žargonski nazvan, mogu se pronaći mnoga koja su porijeklom iz naših krajeva. Spisak je zaista raznovrstan, naši doseljenici se pominju kao kauboji, kopači zlata, borci protiv indijanaca, revolveraši, vlasnici saluna-trgovina, rudari, rendžeri, šerifi, oficiri američke vojske…

Među mnogim pričama treba, svakako, posebno istaći onu o čovjeku koji se zvao Vaso Ćuković (Chuck Chuckovich). To je priča o istinskom ostvarenju tzv „ američkog sna“ o nevjerovatnom usponu i bogatstvu, ali i nezapamćenom dobročinstvu i privrženosti svojoj rodnoj zemlji. 

Vaso L. Ćuković (1858 – 1933) sin Lazara i Stane, rođen je u Risnu u trgovačkoj porodici. Po visprenosti i snalažljivosti u mnogome se razlikovao od svojih tadašnjih vršnjaka. Roditelji koji su prepoznali njegov veliki potencijal donose odluku da ga pošalju na školovanje u Trst gdje provodi skoro šest godina. Za vrijeme boravka u Trstu ovladao je sa mnogim svjetskim jezicima: italijanskim, grčkim, francuskim, njemačkim.

Pošto je bio izuzetno nemirnog duha i željan avanture 1876. godine odlazi u Ameriku. Pokušava da započne sa trgovačkim poslom u Njujorku, ali pošto nije imao dovoljno kapitala donosi odluku da se otisne dalje na zapad i tako dospijeva u grad Reno u državi Nevadi. Tamo se susreće sa još nekoliko iseljenika iz Boke i od jednog Rišnjanina pozajmljuje 100 dolara sa kojima dospijeva u grad Denver u državi Kolorado.

U vrijeme njegovog dolaska Denver je bio mali tipični polu drveni gradić na zapadu, ali broj stanovnika je u narednim godinama u čitavom Koloradu povećan za pet puta.

Najveći broj doseljenika je pošao prema planinama u potrazi za zlatom, a Vaso donosi odluku da ostane u gradu gdje započinje svoj biznis. Vremenom novac počinje da ulaže u neplodno zemljište što je mnoge čudilo, ali upravo u tome je bio ključ njegovog uspjeha.

Na gotovo do tada bezvrijednom zemljištu počeo je da se širi grad i da se grade velike topionice. Vaso postaje jedan od najbogatijih ljudi u tom djelu USA. Od trenutka od kada je stekao veliko bogatstvo posvećuje se humanitarnom radu koji je bio usmjeren isključivo pomaganju svog kraja.

Ogromnu količinu novca slao je u domovinu nakon Balkanskih ratova, nakon Prvog svjetskog rata, a u čast roditelja 1922 osniva „Fond Lazara i Stane Ćuković“. Gradi veliki i moderni Dom kulture u Risnu. Nakon smrti oporukom ostavlja sav svoj imetak koji se mjerio u milionima dolara za dobro ljudi svog rodnog kraja. Najveći spomenik njegovom dobročinstvu je specijalna bolnica u Risnu koja nosi njegovo ime, sagrađena neposredno prije Drugog svjetskog rata.

 

Nakon Drugog svjetskog rata mnoge zdrastvene institucije u Crnoj Gori opremljene su iz fondova zaostavštine Vasa Ćukovića koji je u Koloradu bio poznat kao Vaso „Chuck“ Chuckovich.

 

Gordan Stojović

Arhiva Revije Fokus